Krajem aprila 1940. raspisala se Isidora o Njegošu. Mili bože lijepih i uzvišenijeh ocjena! Venac je grmen veliki izrastao iz maloga naroda, veličanstveno i svečano delo. Rade je prvo bio visok i besmrtan duh, pa tek zatim umetnik. “Umetnost uvek tako hodi za duhom”.
Čita stih Krv je ljudska rana naopaka i jada se: “Taj stih propade u svim prevodima koje sam gledala”.
I onda kad se ide tim putem po spjevu, naravno štikla zapne za iščevrljenu deseteračku tarabu
Neka bude borba neprestana!
Neka bude što biti ne može!
“Ovaj poslednji stih, klasičnu našu komandu ponosa i prkosa, ni u jednom od razgledanih prevoda nisam našla reprodukovan sa mišićnom zanetošću koju joj Vladika dade”. (Ne kaže Pjesnik no Vladika – jer pjesnik uvek tako hodi za vladikom. I evo ga na djelu rodonačelnik prkosa, koji prkosi sve do današnjeg dana)
Odbijaju me ove ideje začaranosti maternjeg jezika. Pisao sam neđe prije deset godina, povodom prevoda Besudne zemlje Milovana Đilasa: Rečenica homo sapijensa, poetska ili naučna, ima svečovečanski smisao samo ako se taj smisao primjećuje i u prevodu. Ako svaki prevod zvuči banalno, biće da je i izvornik banalan. Isidora ne daje pokušaj svog prevoda, na bilo kom od šest ili sedam konsultovanih jezika. Pročitani tuđi prevodi joj se ne sviđaju. Puna ozlojeđenosti veli:
“I uvukoše se u prevode slabomoćni pomoćni glagoli uz glagol; i uvukoše se uslovni konjunktivi da razmekšaju tvrdi indikativ.”.
Do dana današnjeg, patriote ne daju, zajapureno, da se naša kultura i prevede. Uvijek se tu umiješaju rahitičavi pomoćni glagoli! Sva veličina književnosti je u suštinskoj neprevodivosti!? I tu se neđe onda neminovno susreće sa palanačkim tvorčestvom. Zatvorenost palanke; čitajte Rada K.
Tu kohabitiraju na obostrano zadovoljstvo.
A, međutim, Edgar Alan Po se dade čarobno prevesti… Zbilja, ona njegova zloslutna ptičurina vredi alan ipo i na našem jezičkom kantaru.
Za navodno neprevodljive cjeline Miloš priziva u sjećanje predovljivu frazu: Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi. Ali i: Ne možeš zar svaku istinu u deseterac; kalup je deformiše.
