Prije desetak dana počelo je proleće 2005. Danas je Dan lažova, ali vidim kroz prozor da je procvjetala džanjarika, dvadeset metara od mene. Ovo je istina. Ovo je iskrenost Prirode.
Ljudi su drugačiji. Izvjesna gospođa škero, koja vrhuni u Vrhovnom sudu Srbije, izgovorila je rečenicu: “Neizbežno je suočavanje sa istinama i neistinama.” To je njena misao u vezi sa suđenjem Srbima u Hagu.
Iz svetilišta Pravde, dakle, ne poručuju da je susret sa istinom dobrodošao, ili poželjan, ili pravičan, ili human. Susret je neizbježan. Tako se desilo, ne možemo umaći. Ko može neka bježi, ali glavnina snaga ide neumitno u sudar sa istinom.
škero kaže da je grozno što ćemo upoznati istinu. Ne kaže da je grozno što smo eventualno doprinijeli da je Istina na drumu grozna. Grozno je suočavanja. Kako bi bilo lijepo, da ga nema…
Mada je danas hladnjikavo (5 stepeni), došlo je vrijeme za cvjetanje. Odlaganja nema, da se Priroda suoči sa istinom… Tako radi odgovorni sudac u Vrhovnom kosmičkom sudu.
