Jovan Mališić se žali što za 1. maj grad Berane nije zakićen zvaničnih Crnogorskim zastavama. Samo na dva zvanična mjesta bile su istaknute, ne i na zgradi Opštine. Nije ih bilo u glavnoj ulici. (Nije bilo nikakvih.)
Promocija državnih simbola bila je davno – 13. jula 2004. u Bijelom Polju. Zar nema para da se za osam mjeseci napravi dosta zastava? O čemu je riječ?
Jovan kaže da ne može, kao direktor osnovne škole na Goraždu, da nabavi zastavu u danima slavlja. A isticanje zastave je zakonska obaveza. Obraćao se na sve relevantne adrese. Nemaju.
Opozicija ne poštuje izglasane zakone. Kinje Tita što je nekad rekao, da se zakona ne treba držati kao pijan plota. Ali gore od toga je ponašati se kao da plot i ne postoji.
Ako od srca pozdraviš pojavu zastave, i pjevaš himnu, i gledaš grb, a onda vidiš da to ne živi, pomisliš da je bio u pitanju – zbog nečeg – uzaludan posao. Nema ništa gore od uzaludnog posla; tako su mučili uhapšenike, neka premještaju kamen sa jednog mjesta na drugo, pa onda nazad.
Zastava nije mačji kašalj. Ni plavet nije za pocjenjivanje, a kamoli cijela tkanina. Nekad se pjevalo: Ustaj, ustaj, sine – zastave razvijaj! Bilo je zastava, tražio se neko da ih razvije…
Apsurd nema dug život, bez prisile…
