Prvi srpski ustanak je omogućen i propašću jednog dotadašnjeg modela ponašanja. Povlašćena klasa seljaka (kneževi) živela je imućnije zahvaljujući tome što je skupljala harač i slala veziru. To je bio i model mira. Kad su, međutim, janičari posjekli Aleksu, Srbi su zaključili da model suživota više ne funkcioniše i da ulazeći u direktni konflikt više ne gube ništa. Ionako su se klimale glave na ramenima.
Odluka je bila ispravna. I formalno, porodice su namirile krv iz sječe knezova – ni dahije ni mnogi turski obveznici nijesu se nanosili glava…
Interesantno je da vezir, mislim, nije mogao lako da mobiliše znatnu vojsku protiv Srba. Ratni pohod je pljačka; šta se moglo jako puno opljačkati u Pašaluku? Topola ipak nije bila Magdeburg…
