Anegdota koju pripoveda Z. Paković:
“Ratnih devedesetih godina, u grupi jugoslovenskih antiratno angažovanih intelektualaca, imao je Mirko Đorđević audijenciju u Vatikanu, ali, na izričit zahtev pape Vojtile, dobro, Jovana Pavla Drugog, i polusatni razgovor s njim, u četiri oka. Dok je Mirko razgovarao s papom, onaj zvaničnik iz naše ambasade u Vatikanu koji ga je pratio ex officio, morao je jednom visoko postavljenom činovniku da odgovari na sledeće pitanje: Zašto je prethodnog dana u tim i tim novinama koje izlaze u tom i tom gradu u Srbiji objavljen tekst pun mržnje protiv Katoličke crkve, koja se tu naziva zločinačkom organizacijom?
Kad je završio razgovor s papom, jedan od papskih pomoćnika predao je Mirku koverat, rekavši: “Sveti otac zna da je sa vama u Rim doputovala i vaša maloletna kći. Ovo je njegov poklon za gospođicu.” Kada su, našavši se ubrzo potom, otvorili koverat, Mirko i njegova kći utvrdili su da se u njemu nalazi tačno onoliko lira koliko je iznosila i kazna što ju je mlada devojka, zatečena u gradskom prevozu bez vozne karte, maločas platila.”
