Glumica Mirjana Karanović dobila je i prihvatila nagradu “Žanka Stoka”. Nije sama: pogledajte koje su dive u tom ružičnjaku nagrađenih, od 2003: Svetlana, Milena, Ružica, Seka, Dara, Ljiljane, Mira, …
Ispred filozofskog fakulteta u Beogradu, u subotu 8. decembra 2018, okupili su se demonstranti (sve češće ih zovu protestanti), da javno osude štanglu u potiljak levičara Borka Stefanovića. Protest su nazvali “Stop krvavim košuljama”. Trebalo je na ulici da govori Mirjana Karanović, pa kontroverzno nije govorila. (Isto, izostao je kao govornik košarkaški trener Duško Vujošević.)
Postoji svesrpski (opozicioni) konsenzus da je Mirjana K. srpski ženski uzor časti i nepomućeni etički reper. Nikome, nikome, nikome ne smije izgledati drugačije. Vredi i prećerati! Ako je neko uspješno glumio Albanka ili Muslimanku, pa šta? To mu je u opisu radnog mjesta. Nikakvi vrednosni stavovi glumca tu nijesu sami po sebi tu očiti. Zar nijesmo imali glumca koji je vrsno glumio Kalabića. Daleko bilo da iz tog fakta izvlačimo zaključke o glumčevim ideološkim nazorima.
Vredi velim i prećerati – ali samo ako smo zaboravili na Isidoru.
Na jednom mjestu je diva Mirjana rekla: jedino na čemu se treba angažovati jeste vaspitanje mladih generacija. Ali se tu moramo približiti idealu vaspitanja: Dobar pastir, jer što kaže inom i sam svojim potvrđuje činom. Eto, ona ne kaže kakvom vrstom vaspitanja se moramo baviti. Sigurno ne po uzoru na Ž. S. (opajdara bestidne saradnje sa okupatorom.) Novinar Mirjanu naziva beskompromisna osoba sa jakim stavovima. Ima toga, ali je čovjek ono što je najgore učinio ili dopustio da mu učine. Beskompromisna i u promociji Stoke? Jaka u odbrani kolaboracije? Mirjana diktira u novinarsko pero da su kompromisi dobri. Da li svi kompromisi?
Kompromis ne smije da pređe u trgovinu. Bar je tako govorila i pisala Isidora. Sjetimo se:
U borbi sa mršavom hranom naši se ljudi pokazali niži od svake slutnje. Generali su vukli zembilje, ugledni ljudi od pera su jeli one kobne ćevapčiće kod ’Junaka iz Like’, lagalo se do srama nisko. Kazati posle svega ovog, da je glad imperativ, ne možemo dopustiti. Nije srpski general smeo vući zembilje (neka propisno zakopča rukavice i umre od gladi), nije srpska gospođa smela izdati i lagati! A srce joj može pući.
Zo šprah Isidora.
E pa Stoka je trgovala sa odvratnim okupatorom, sitim i lažljivim! Lisac u našem kokošinjcu. I sad svi to opravdavaju i relativizuju i zaboravljaju.
Zakopčavaju se, u ime generala i gospođa.
