Skup povodom 21. jula bio je dobro organizovan ove godine (2012). Ali i rušilačke snage imaju zavidan organizatorski potencijal. Evo dva događaja u Sali:
1. Predsjednik Skupštine se obraća prisutnima. U sredini sale dvojica bez prekida razgovaraju; imaju oko 45 godine, jedan je dobro uhranjen i obrijan do glave. Prvo se Budo B okreće, učtivo ih gleda s nadom da će shvatiti i ućutati. Ništa! Onda se ja okrećem i dosta strogo ih gledam, pa bar jedan minut; oni naravno primjećuju da ih gledam i znaju o čemu je riječ. Ipak nastavljaju razgovor koji zuji tako da se čuje bar u pola sale. Šta je to?
Provokacija. Partijski ili klanovski zadatak. Bojkotuju šta, koga? Samo naslućujemo: govor Muslimana, vladajuću koaliciju, antifašizam, lijevu ideologiju?
Što god da jeste, organizovano je, barabe su dobile zadatak, podjela posla je to, treba uniziti nivo Berana. Izvođači radova su oni koje nije briga što lično padaju na bilo koji suteren. Jedino će biti nagrađeni od nalogodavca, i to je sve što se njih tiče.
2. Ispred mene dugokosi vagabund, ne prepoznajem ga, kažu da je Baćo, možda Milović. Nepristojno je odjeven, skandalozno obuven. Napadno aplaudira kad god je nešto povezano sa Srbstvom, sa srpskom Crkvom.
Dok dve umetnice, jedna za klavirom, druga sa violinom, izvode sa stilom neko djelo klasične muzike, Baćo se vrpolji. Ne čeka kraj numere, ustaje sa sredine sale i barapski koketno trči do prvog reda, u svojoj garderobi za plažu– da se bajagi pozdravi sa najvišim zvanicama, s Predsjednikom Države prije svega, da omete i njih i druge, da upropasti trenutak. Zamislimo mozak koji i ovaj scenari osmišljava i odobrava!
Postupci koji imaju za cilj da unize, da poreknu kulturu ove sredine, da odvlače u kal.
Hm.
