U nervozi poraza Tadića na predsjedničkim izborima maja 2012, demokrate su u Srbiji smiješni. Mićunović, predsjednik Političkog saveta DS, šalje u vetar: “Država je onoliko dobra koliko ima dobrih građana.”
Nema šta, glupa rečenica. Nema trunke odgovornosti političke elite?
Nema dokaza da je narodno tkivo slične neke zemlje u Evropi kvalitetnije od tkiva građana Srbije.
Ko je dobar građanin? I, kako se mjeri broj dobrih građana u zemlji? Mićun se poziva na Aristotela; ali je o Aristotelu Galilej rekao onoliko! Da neka Inkvizicija ponovo ne beleži ko je sve protiv svetog učenja od pre dva milenijuma?
Mićunu se pridružila prof Zagorka (Golubović), i za nju su građani nedobri, pa i suludi. Videće da li da emigrira.
Mićun i Zagorka su barem otvoreni; neko je ogorčeno govorio da ovdje ljudi lažu i u anonimnim anketama…
