Ugradili su kamen temeljac za neki Centar izvrsnosti(?) Univerziteta u Kragujevcu. Ugrađivač temeljca, predsednik Nikolić je tada i tu rekao: “Sve manje dece se rađa, bračni parovi se sve češće obraćaju lekarima i rešenje traže u inostranstvu. To rešenje treba da bude ovde, ta deca treba da budu srpska deca, sa srpskim genetskim materijalom, sa srpskim kodom, sa srpskom prošlošću i srpskom budućnošću.”

Protivustavno dakle, govornik je apostrofirao diskriminaciju drugih nacionalnih zajednica u odnosu na srpsku.

Javila se za reč Vesna Pešić i skrenula pažnju: glavni problem je u njegovom shvatanju nacije kao genetskog materijala u koji su upisane karakteristike jednog naroda, njegova prošlost i njegova budućnost.

Politička srpska čorba još se kusa zarđalim kašikama, o čemu svakodnevno izveštava karikaturista Koraksić.

Dr Pešić pojašnjava: “On naime nije znao šta su matične ćelije i da one ne služe za veštačku oplodnju. Čitava njegova govorancija koja je izazvala brojne komentare nema nikakve veze sa naučno-istraživačkom institucijom čiji je kamen temeljac postavio. U njoj se neće čuvati “genetski materijal” srpske nacije koji služi produžavanju i opstanku nacionalne vrste; reč je o instituciji koja će se baviti skupljanjem, čuvanjem i proučavanjem matičnih ćelija uzetih iz krvi pupčane vrpce novorođenčeta. Njen je cilj da se taj “gradivni materijal” pojedinačnog čoveka upotrebi za njegovo lečenje u slučaju težih oboljenja.”

Predsednikova vizija je bolno patetična i nakazno pogrešna. On očekuje “da naši čukununučići genetski liče na nas, da, ako bi ustao neko od njihovih predaka, da ga prepozna kao svog.”.

Dr Vesna Pešić je sociolog (sad švrlja po belim listićima sa izbora, da ih malo naknadno zamasti). No, ona nije biolog. Zašto nije i ne može doći do toga da nam biolozi profesori univerziteta (celo ih je krdo u kabinetima izvrsnosti ove zemlje) objasne stručno i promptno šta su matične ćelije i u čemu je pogubna neukost Predsednika?

Sociolog Vesna je čekala pomoć i nije pomoć dočekala, pa je izgubila strpljenje. Bolje i tako nego nikako.

Ako bi neko prozvao bilo koga od izvrsnih profesora biologa i optužio ga za moralnu ukočenost, e taj bi bio zaustavljen u napredovanju na svim naučno-nastavnim većima u Srbiji, sledećih pedeset godina.

Našlo bi se već koje uslove evidentno ne ispunjava. Najbesnije bi ujedali pojedinci iz redakcija bioloških predatorskih časopisa!

Ministarstvo bi principijelno bilo za poštovanje autonomije univerziteta. U, je.

Dok jedna Srbija gura matičnu, druga gura pragmatičnu izvrsnost.

>