Vesna Pešić piše na Peščaniku 26 decembra 2018:
“Jedan drugi događaj je za njih mnogo opasniji, jer pokazuje samu suštinu zločinačkog karaktera vlasti u kojoj su radikali učestvovali (uključujući i sadašnjeg predsednika Vučića), a koja je likvidirala Ćuruviju. U završnoj reči Tužilaštva na suđenju optuženima za ubistvo Ćuruvije, Milenko Mandić je konstatovao da je “državni vrh odlučio da se ubije Slavko Ćuruvija, a porota je bila cela vlada” (podvlačenje moje; Vučić je bio član te vlade kao ministar infprmisanja). Mandić je rekao “da je reč o političkom ubistvu kojem je prethodio sukob Ćuruvije sa tadašnjim predsednikom Slobodanom Miloševićem i njegovom suprugom Mirjanom Marković, ali i donošenje Zakona o javnom informisanju, na osnovu koga je konfiskovana imovina novina čiji je bio vlasnik.
Tužilac Mandić je izneo detalje o tome kako je državni vrh rešio da Ćuruviju likvidira. “Država i tadašnja vlast su ga nadzirale, pratile svaku njegovu komunikaciju, svaki korak. U svakom trenutku su znali da li je kod kuće, s kim je razgovarao na ulici, da li je svoju ženu uhvatio za ruku. Na kraju su mu uzele život”, rekao je Mandić. Rekao je i to da je tadašnja vlast “kroz medije stvarala ambijent da se Ćuruvija predstavi kao izdajnik koji poziva na bombardovanje Srbije”.
U ovoj hrabroj optužbi ključna je ova rečenica: “Ćuruvija nije imao neprijatelja osim vlasti”. Kad se shvati ova rečenica mora da vas prođe jeza. On je bio najistaknutija tačka odbrane opozicije, rekao je tužilac Mandić. Pripadnici državne bezbednosti koji su izvršili likvidaciju postupali su kao organizovana kriminalna grupa, koja je osim Ćuruvije nameravala da ubije i druge koji su se suprotstavljali tadašnjoj vlasti.”
Ovaj citat nas opominje da budemo oprezni. Često koristimo preopširne generalizacije. Kažemo, na primer, da nam sudstvo ne valja, očajno je, nije nezavisno. Ali nikad nijesu svi jednaki, retko kad svi omanu. Ima i baš stamenih ličnosti.
Tada činimo veliku nepravdu pojedincima sa dignitetom. Bacimo dijete sa sve prljavom vodom iz korita.
