Pjesnik Šuica, jednom mladić u Kragujevcu, zna ovakav podatak. Vispreni, bolešljivi đak kragujevačke gimnazije, znameniti Svetozar Marković, imao je druga sa kojim je dijelio istu klupu. Šuica mu ne otkriva ime, ja sam daleko od potrebe da za tim imenom tragam. Tek – to je osoba koja će, kad tome dođe vrijeme, “osuditi na robiju Svetozara Markovića.”
Sociološka istraživanja u Srbiji pokazuju da su mladi ljudi vrlo konzervativni. Njeguju cio spektar zastarjelih predrasuda: religioznost, režanje na drugačije, neodvažnost u odrastanju… U prosjeku, kako i da ne budu takvi? Savremenost, znanje i kultura u državi mogu da se njeguju na opštu korist samo ako se djelatno primijeni princip kontinuiteta obrazovanja. Samo jednoj generaciji uskratimo saznanja da su postojali Galilej, Leonida i Kant – i ovi giganti ljudske misli i akcije biće da nikad nisu postojali. Možda je dovoljno da ta imena ne prepoznaju pametni telefoni naše omladine.
S ovim u vezi: Srbi većinski obožavaju Rusiju. Ali bi djecu slali na Zapad. Ovo je složenije od pojave konzervativizma, jebaga.
Ušao naš Predsednik u biblioteku i pita, Šta mi preporučujete za čitanje? Bibliotekar veli, Ustav. (Prepričan afo(k)rizam Milana R. Simića)
O.B. dogurala do moderatorke demokratskih tribina! Iz četničke, monarhističke, ekspanzionističe ’CG ne postoji’-porodice hoće da izraste u giganta (čitati Jaroslava Hašeka). Biva… Podozrijevamo odavno da su poslovice dvolične. Evo, na primjer, ona o maci i mišu od juče više ne važi (Što maca rodi, miša lovi.).
