Opet su zahuktali stari sipljivi uskotračni voz pun razgovora o latinici i ćirilici. Pa im to malo i proganjaju imenicu Srbijanac. A on je taj koji najpre treba da piše ćirilicom. Onaj koga satiremo svojom rukom (Srbijanac) neka piše pismom (ćirilica) koji dušmani satiru – takav program rada naturaju nacionalisti na čelu sa jezičarama iz SANU.
Stari su, i brinu šta će da ih nadživi. Zapovedaju: “Neka nas nadživi ćirilica”. I drhtavom rukom beleže tu svoju misao: “Нека нас наџиви ћирилица.” Čuju se stidljivo i rijetki odgovori:
Umuknite više, natpričali ste mnoge i наџивили ste dostinu.
Tako jezik zna ponekad da se naruga.
