Predano bavljenje fizikom je ponekad i opasno. Može da ugrozi i sam život fizičara.
Georg Vilhelm Rihman, baltički Nemac, poginuo je, u četrdeset drugoj godini, šestog avgusta 1753. – ispitujući munje in vivo. Na tragičan način je potvrdio da su olujni oblaci puni elektriciteta. Wikipedijin članak o njegovom kraju daje ovu priču: “He was electrocuted in St. Petersburg while “trying to quantify the response of an insulated rod to a nearby storm.” He was attending a meeting of the Academy of Sciences, when he heard thunder. The Professor ran home with his engraver to capture the event for posterity. While the experiment was underway, a supposed ball lightning appeared and collided with Richmann’s head leaving him dead with a red spot on his forehead, his shoes blown open, and parts of his clothes singed. An explosion followed “like that of a small Cannon” that knocked the engraver out, split the room’s door frame, and tore the door off its hinges. Reportedly, ball lightning traveled along the apparatus and was the cause of his death.He was apparently the first person in history to die while conducting electrical experiments.”
Enrico Fermi, Italijan. Poživio je samo 53 godine. Potresna priča iz njegove rane mladosti govori o ovom: četrnaestogodišnji Enrico gubi brata, koji je umro u bolnici posle manje operacije. Tada se on baca na proučavanje fizike. Tako se pokušavao oduprijeti velikoj tuzi za bratom. Potresno osetljivi dečak dolazio je dugo, svaki dan, pred bolnicu iz koje je mrtav iznet brat Gulio. Ali nije umro od tuge, već od posledica zračenja. Kontrolisana nuklearna lančana reakcija, koju je Fermi ispitivao i teorijski i eksperimentalno značila je u tim pionirskim danima nuklearne fizike izloženost zračenju. Dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1938. Napravio je 1942. prototip atomskog reaktora u Čikagu. Zračenje mu je skratilo život i donelo nezaboravnu slavu. Takva je bila cena potrage in vivo za atomskom energijom.
Marija Kiri, hrabra i vredna Poljakinja koja je takoreći golim rukama mesila radioaktivnu rudu u Francuskoj, podlegla je posledicama ozračivanja. Umrla je 1934. godine u lečilištu Sallanches pored Passyja, od leukemije. Imala je 67 godina. Njen organizam je ipak izdržao dovoljno dugo da “uknjiži” dve Nobelove nagrade.
