Ranije sam dosta redovno išao na Oktobarski sajam knjige u Beogradu. Premda sam se uvijek zamarao: žestoka gužva u prilazu, u hodnicima, u pomoćnim halama, pa i na glavnom izložbenom prostoru. Dešavalo mi se da u tiskanju kroz narod haluciniram, kroz sjećanje na patnje jadnika koji su tu negdje umoreni u toku Drugog svjetskog rata (Konclogor na Sajmištu).
Ove, 2004. godine sam odustao.
Neko mi je rekao da su na mnogo mjesta vidne knjige i plakati, a na njima grafička rešenja koja asociraju na Radovana, Majmuna, Mirjanu, Kozu, Slobodana, Goveče…
Nijesam povjerovao u takvu degradaciju oktobarskog sajma knjiga, koji je ipak institucija, pa sam pitao još neke, da potvrde informaciju. Čemu sve to, na kraju? I drugi izvori su isto saopštili: Zaista napadno na udarnim lokacijama se vidi ikonografija sa pobrojanim vrstama! To su bile, može se reći, dominirajući likovni sadržaji.
Razočaran niskim nivoom koji je objeležen, bez potrebe, animalnim animama, radije sam ostao kod kuće.
