Tesa veli na strani 32 da postoje u Svemiru zdravi i pljesnjivi svjetovi. Naš je pljesnjiv. Da nije tako, njen otac ne bi kašljao i bio mrtav pijan, a majka ne bi povazdan prala rublje u koritu.
Upoređenje vjetra kao uzdaha neke goleme, ožalošćene duše koja se proteže kao svemir u prostoru i istorija u vremenu. Hardi se potrudio, da ne kaže banalno Bog. I ovo je tada maestralno: ožalošćeni Bog!
Evo sjajne stranice 50. U rasvit pjeva samo jedna proročanska ptica. Misli, zora je! Ostale ćute, misle da su u pravu što još ćute. Kao ono u narodnoj pjesmi: zapjevala sojka ptica…
Strana 122. Otac sveštenik ne želi da troši pare na sinovljavo školovanje, ako nije u pitanju obrazovanje na čast i slavu božju. Sin ateista uzvraća: Upotrijebiću obrazovanje na čast i slavu čovjeka!
Učila bih, veli Tesa, i čitala sa zadovoljstvom knjige, kad bih dobila odgovor na pitanje zašto sunce jednako sja na pravedne i nepravedne. Ali takvih knjiga nema.
Popov sina se žesti na strani 164: za čovječanstvo bi mnogo bolje bilo da je Grčka bila izvor religije moderne civilizacije, a ne Palestina.
Društveni moral, strana 268: društveni zakoni blokiraju mogućnost da mladenci provedu život zajedno. Strana 277: društveni zakoni koji pojedinca satjeruju u ćošak; šiba društvenih procesa. Strana 287: nametnuti zakon društva, koji nema nikakve osnovice u prirode. Bila sam žrtva i ostaću do kraja – takav je zakon, veli Tesa na strani 340.
Strana 273. “Gledajući samo kakva Tesa nije, Clare nije opazio kakva ona jeste, te je zaboravio da nepotpuno može biti više nego čitavo”.
Tesa na strani 306 izuva jednu obuću, posle duga puta, i ćuška je u žbun, te obuva ljepšu za ulazak među ljude – kao naše žene što su činile subotom!
Strana 314. “Što veći grešnik, to veći svetac; ne treba poći daleko u povijest hrišćanstva, da se to vidi”.
Strana 349. “Ljepota ili rugoba karaktera ne leži samo u ostvarenjima, nego i u ciljevima i težnjama; njegova prava povijest nije u onome što je učinio, nego u onome što je namjeravao učiniti.”
Strana 357. Tesin radni dan počinjao je u 6, pa sve do mraka, ponekad je radila i po mjesečini. Kao onaj Crni Vladimir iz Sopota sela.
Ne postoji snaga Riječi, jača od vjere majke u svoje dijete. Strana 377.
Sjajno na strani 381. “Blijede i osušene stabljike prošlogodišnje koprive još i sada su stajale ogoljele po obroncima, a iz njihova su koijenja izbijale mlade, zelene koprive novog proljeća”.
Strana 382. “Takozvano proljeće…”. A ja se sjećam da je pjesnik Ćurčić pjevao “dođe takozvana jesen” itd. Interesantno….
Strana 401. Tesa se sprema za smrt. Veli da nikad nije mogla podnijeti da učini nažao ni muvi ni mravu. Ptica u kavezu bi je često natjerala u plač.
Na kraju životne putanje, Tesa je sa Klareom u Stonhedžu!! Kakva poetska slika! Utapanje pojedinačne sudbine u opštu istoriju. Veza starine i modernosti.
Te na kraju kako osporiti da je Tesa “čista žena”, a poor woman. A to su Hardiju navodno najviše zamjerali.
