Čovjek koji je preživljavao sve ono u Srajevu, ne zaboravlja; Marko Veđović priča:
“Prijatelj me uvjeravao da moram pročitati Ćosićev “Bosanski rat”. “Ma idi begaj”, rekao sam. “Ali Ćosić u toj knjizi mrzi Crnogorce kao pse”. “I treba da ih mrzi. Crna Gora je na referendumu zabila glogov kolac vampijeru zvanom Velika Srbija. Stoga razumijem Gedžu: Srpska Sparta se obrukala, nije mogla gore”.
Ali zbog Ćosićeve rečenice: “Došli gladni mučenici da kupe neki krompir, luk, neku glavicu rotkve i cvekle”, bio bih u stanju da tog neviđenog licemjera zadavim vlastitim rukama, čak i da se time ponosim kao svojim skromnim prilogom uljepšavanju ovoga nakaznog svijeta. Pa ko je kriv za naše troipogodišnje mučeništvo, otac te jebo u sred srijede prkna, ako ne ti, Đogo, Tolimir, Ekmečić, Prco Mali, Ratko Mladić, majci vam ga spotapiknem?
Služeći se Karadžićevim topništvom, Lekić je Miodrag u Rimu ratovao i protiv istine o ratu u BiH. Ima li, osim u Crnoj Gori, još negdje na svijetu, po kvadratnom kilometru, ovoliko mrklih mrakova koji se izdaju za okorjele demokrate i rođene Evropejce?
