Svjedoci opisuju svoje patnje, on pravi grimase. Svjedoci pričaju o užasima, kamerman snima njegove grimase. Svjedoci iznose nedjela (nijesu nečuvena, svejedno), novinari raspredaju o gami grimasa. Kakve su to grimase? Obojene prezirom i ironijom.
Može li neko ko je u ekipi zločinaca da pravi grimase kad se pominju njegove žrtve – na stotine umorenih muškaraca, žena, djece i nejači?
Ima li ta baraba pravo na grimasu?
U svakom slučaju zlo mi je što još traje ta biografija: od mase do grimase.
