Ovog jula 2019. reditelj Goran Marković najoštrije puca po Vučiću. Evo njegovih riječi:
“Zemlju kontroliše banda kriminalaca, Vučić puca na sve što mrda… Svi oni koje predsednik države Aleksandar Vučić napadne dostojni su poštovanja kao i da su svi koji ga u horu hvale, kunu se u njega, a čine to, svakako, isključivo radi lične koristi, dostojni prezira”.
“Voleo bih da sam i ja deo Vučićeve ‘lažne elite’, bio bih ponosan ukoliko bih tu bio svrstan”.
“Ja sam ‘oni drugi’. Stoga, prekidam svaki odnos sa njegovom falangom, u šta uključujem i kontakte sa bivšim prijateljima, kolegama i boravak sa njima u istom prostoru. Želim da fizički budem na drugoj strani, najviše iz higijenskih razloga”.
“Znate, sve sam mogao da pretpostavim, video sam uostalom mnogo toga u životu, ali da ću živeti u zemlji koju apsolutno kontroliše banda kriminalaca, iz koje beži svako ko želi da živi normalno, a u njoj preživljavaju jedino moralne nakaze, da ću biti okružen pornografskom svakodnevicom i potpunim odsustvom potrebe da se živi civilizovano – to stvarno nisam”.
“Vučićev prezir prema obrazovanim, mislećim ljudima potiče od njegove primitivne ličnosti koju nije uspeo da kamuflira raznim glumatanjima i prenemaganjima kojima svakodnevno pribegava”.
“On je bio i ostao prostak, vođa navijača, to je njegov krajnji domet. Rulja je njegovo prirodno okruženje. Otud mržnja, u stvari strah od obrazovanih, pametnih ljudi. To nije njegova bara u kojoj je on glavni krokodil”.
“Prema intelektualcima je posebno osetljiv, iz razloga koje sam već naveo. Ali, u mentalnom stanju, u kome se očigledno nalazi, taj čovek puca nasumice, ‘na sve što mrda’. Ja sam po zanimanju reditelj i mogu da pročitam kako se iz njegovog govora tela, iz te loše odigrane smirenosti i navodne staloženosti, krije ogromna panika”.
Ne može direktnije i određenije da se kaže. Marković nije sam koji tako ili slično govori o AV. Nekoliko njih nijesu ništa manje oštri – u ’Peščaniku’, u ’Danasu’; jave se nekad i u nedeljnicima (NIN, VREME).
U Srbiji ne postoji cenzura kad je riječ o ’ad hominem’ obraćanju. Može se reći da je Maja Gojković fuksa, i slično.
Ali postoji itekako cenzura kad su u pitanju neki tabui iz prošlosti. Napiši nešto što nije državna istina o bitki na Majkovcu 1916 – neće moći bez zla. Kaži nešto protiv Kralja Ujedinitelja – braniće ga botovi i trutovi i Vuk Drašković sa 24 nokta i videćeš svoga boga.
Vučića će svi da prežale, i onog što će doći poslije Vučića, ali o Crnoj Gori kao plijenu Srbije na putu prema toplim morima govore svi i uvijek isto – u to ne džaraj. (Izuzetaka je smiješno malo.) O Slobodanu Miloševiću sve najgore, o njegovoj politici često sve najbolje.
Savremenika možeš da pljuneš, ideološku konstantu još od Garašanina ne smiješ da pljuneš.
