Ne sviđaju mi se sportisti kojima je – kad pobjeđuju duša – u nosu. Grči im se lice, krive usne, znoje se nekontrolisano, pljuju udalj, vjerovatno prde…
Đoković bez prestanka huči kao zamućeni jesenji potok. Udara loptu kao da krati, i neizostavno bonički i paćenički ispušta uzdahe:
Eeee – hum! Eeee – hum! Eeee – hum! Eeee – hum!
Ja bih mu predao meč posle prvog gema.
