Kad uđeš u Partiju, putevi postaju prohodni. Vrata se otvaraju. Zamisli mogu da se ostvare. Vremenom uviđaš da ne možeš jedino ono što nećeš. Kosmos je nedokučiv, ali samo zato što ti je u suštini neinteresantan. Šta su zvezde na nebu? Neke baklje par kilometara gore. Mogao bi do zvezda, kad bi imao stvarni motiv da ih dosegneš. Te baklje u principu možeš da utaškaš. Ali ko time, i zašto, da se bavi? Čovek Partije nema dileme: Zemlja je centar sveta. Oko Zemlje se vrti Sunce i sve zvezde. Aristotel je to rekao, on je najveći i nama je to dovoljno, imamo završenu priču. Galilej je smešan, pravi ispade. Treba biti praktičan u tim poslovima svetonazora. Cepidlačenje ruži istinu. Lepota istine je u njenoj skromnoj ekonomiji. Zemlja je stara koliko i čovečanstvo. I šlus. Evolucione dokaze je izmislio Darvin, i šlus.
(Slobodno prepričavam i dodajem ponešto jednom dijalogu iz Orvelove knjige “84”.)
Dragan se čudi, Miloš se čudi: kako i otkud porast crkvenog uticaja početkom ovog milenijuma?
Religija je političarima elegantna zamena za istinu. (Kao što je peripatetička patetika dobra zamena za Kopernikovo učenje.) Kolovođa najmoćnije svetske sile je imao dobre savetnike kad je sa TV ekrana celomudreno ukurčeno objavljivao glasačkoj masi: pustimo da se čuje i kreacionističko “mišljenje”; ko zna?
Autokratiji je religija potrebna. A i dovoljna.
Član Partije lakše podnosi mrsku misao neminovne smrti. Učini mu se da je svemoćan, pa i večan.
Ko hoće da bude slobodan, i kome je sloboda bitna, završiće kao rob. Zašto? Biće porobljen većinom. Zar slobodoumlje nije većinski proces? Nije, jer vlast nas uvek stavlja pred izbor: sloboda ili sreća. Mali čovek uvek bira sreću. (Na primer, oduševi ga obećanje da se Vođa bori da mu poveća penziju – mimo pravnih normi, a uz obilatu gomilu laži i religijske obmane.)
Manjina se upisuje u gorde robove.
