Godine 1907. napisao je Aleksa Šantić pjesmu Pod vrbama. U kojoj zbirci? Ma, nije bitno: sve njegove zbirke, osam na broju, sa naslovom su Pjesme!
Ovako počinje ta ljupka lirika puna čežnje:
Sjaj đurđevske zore rane
Padao je preko strana,
A ti kradom gazila si
U rijeku ispod grana.
I šta sad?
Vranu svilu tvoje kose
Mrsio je vjetar ti’o;
Ja, dršćući kao trska,
Pod vrbom sam skriven bio.
Nećemo dalje citirati, ova koherentna pjesma ima pet uspjelih strofa. Dok čitam, čini mi se da vidim prizor. Kao da neko snima. Sad bi se reklo, to je video na fejsbuku.
Je li Aleksa pisao scenario za neki film? Ups! – takva scena zaista postoji, u jednom filmu o Ciganima poznatog režisera koji mijenja države, imena i mecene – po ’principu’ ko da više.
Režiser je već imao dispute oko toga čiji su scanariji za njegove filmove.
Šta sam ono htio da kažem? Hm.
