Koča Popović je svoje uverenje o socijalnoj pravdi viteški platio i preplatio. Pare su, o ljuta ironijo, otišle u džep bestijalnih tajkuna današnjice. To je jedna muka. Ona veća muka sastoji se u tome da je kapitalističke besprizornjake pohvalio pred kraj života… sam Koča. Govorio je da za samoupravljanje nijesmo dostojni i zreli. Hvalio je uzoritu Švajvarsku.
Ovakvu ekvilibristiku kritikovao je Paković. “Tu su se potpuno izgubile iz vida dve stvari. Prvo to da švajcarsko društvo nije samoupravno. Drugo, to da je jugoslovensko samoupravljanje, sa svim svojim manama, ipak uspelo da iznedri najviši civilizacijski i emancipatorski skok u istoriji Južnih Slovena i da zemlju, takvu kakva je, priključi svetskim procesima prvi i poslednji put u modernoj istoriji.”
Paković veli: “U našoj tranziciji sačuvana je prljava voda, a bačena beba”
