Mladić Vladeta Jerotić pisao je, vele, dnevnik (1938-1945). Od malija nogu u njegovom tijelu stanuje Bog. “Čovek je rođen sa klicom duha koja se zove Bog.” Ta se klica, je li, kasnije razvija kroz individualnu i kolektivnu aktivnost imaoca klice. Mislio sam da se Bog ne razvija iz klice u nekom tinejdžeru. Stanodavac Bogu.
Duša je vječna. S prolaskom mladosti nestaje i duša. Kako nestaje nešto što je vječno, ne znam.
Opet o onom stanaru: Jednom je iznenada detektovao prisustvo Boga u sebi; drž nedaj trči do crkve! U januaru 1945. mladić piše da je a) individualist, b) mistik i c) antikomunist.
Može biti da je to autentičan zapis u dnevniku. Ali ko nam garantuje da ono pod c) nije dopisano? Ajde, sad, pa zar ima takvih šereta? Ima: Pisali su i pravili odštampotine pod pseudonimom ’Tarabić’! Takvi se hoće tutumrcnuti u odajama i hodnicima SANU. Upirali su već s dokazima u jednog Deku, DK.
