Mlada, i mladina porodica, zazirali su nekad od mladoženje jedinca. Tome ima trag u narodnoj pjesmi:
Što me majko dade za jedinka.
Što me nisi dala u djevere,
u djevere, makar druge vjere.
Izgleda, u porodičnoj zadruzi, snaha, ako bi i ostala udovica, a udovica je bilo dosta, mogla bi da računa na pomoć od kolektiva, naročito djevera. Ne bi je ’odavrli’. Taj momenat se jasno vidi u Glišućevoj Prvoj brazdi, na primjer.
Koliko je bilo važno da mladoženja ima braću ne treba mnogo obrazlagati; dovoljno je pročitati u pjesmi da e taj uslov mogao da potre i sam vjerski animozitet.
