“U eri nametanja kapitalističkih nužnosti ekonomija ionako u sve većoj mjeri preuzima funkciju politike i usvaja striktan ideološki jezik. Suvremeni fašisti nerado se služe politički nekorektnim ispadima, rasističkim klišejima ili zastarjelim totalitarnim matricama, već uz pomoć “apolitičnih” ekonomskih parametara – svih tih bruto društvenih proizvoda, kreditnih rejtinga, trgovačkih bilanci i budžetskih deficita – predano rade na dokidanju slobode.”
Ovako Ivančić formuliše one stvari o kojima skoro svi drugi novinari ćute.
