Mirko Đorđević piše sredinom septembra 2011. o vremenima kad su majke jele svoju decu:
“Kada su Lenjinovi boljševici na Mitrovdan 1917. preuzeli vlast u Rusiji, formirali su naravno vladu sa Lenjinom na čelu – zvala se Sovjet narodnih komesara. Bila su to strašna vremena. Diplomatski kor je napustio Rusiju, a velike sile su uvodile sanitarni kordon protiv Rusije i bližio se fatalni građanski rat. Između Crvenih i Belih. Rusija se našla u agoniji, jer blago je reći da je zemlju zahvatila humanitarna katastrofa. Ogromni delovi velike zemlje umirali su od gladi – kasnije je N. S. Hruščov objavio dokumenta iz kojih je bilo jasno da je bilo ljudožderstva. Majke su jele svoju decu.”
Sad jedan autentični događaj:
“Lenjin je odlučio da pozove ambasadore koji su ostali u Petrogradu, da apeluju na svoje vlade da se Rusiji pomogne. Sastanak je održan u Kremlju u čuvenoj dvorani i došli su neki ambasadori – malo ih je bilo i ostalo. Lenjin se pojavio sa članovima vlade i govorio je na nemačkom i francuskom vrlo umereno. Tu je bio i ambasador Kraljevine Srbije, kome je kralj Petar naredio da ostane dok se ne vidi šta će biti. On je posle Lenjinovog govora kazao u lice Lenjinu da su oni upropastili Rusiju – da su oni krivi jer politika se tako ne vodi: uzgred, ovaj slavni diplomata je za vreme Drugog svetskog rata u Beogradu – pod Nedićem – bio oduševljeni pristalica Hitlera, da takvog Hitler nije imao ni u Berlinu. No, pustimo to za sada. Lenjin je pažljivo slušao, ali je njegov ministar unutrašnjih poslova, Feliks Djeržinski, potegao revolver iz futrole. Bio je to šef ČEKE – tajne policije. Prisebni Lenjin je tada zgrabio Djeržinskog za ruku i ambasador Spalajković je izvukao živu glavu.”
Sve ovo u vezi pridika koje je uputio ambasodor Rusije političarima u Beogradu sredinom septembra 2011:
“Incident naravno, i to grozan. Postoje razne verzije događaja, ali se svi slažu da je Lenjin spasao srpskog ambasadora. Takva su to bila vremena, crna da crnja biti ne mogu, ali se ipak znalo da država državi ne može da određuje politiku ni da propisuje zakon – ne verujemo da A. Konuzin to ne zna. Pa ipak, načinio je neviđeno nešto i evo svi bezmalo ćute. Ne dao bog da mislimo i ovde na pištolj, no neko bi trebalo da uloži notu vladi gospodina Putina. No, ko će – legendarni Vuk J. pojma nema, a osim toga ambasador Konuzin je njega “izabrao”. Gde ga nađe – pitaju se mnogi u svetu, a ni mi ne znamo ko ga i gde nađe ovakvog kakav je.”
