Premijer Crne Gore Milo Đukanović je rekao maja meseca 2016. u Skupštini CG:
“Nakon Mojkovca smo izgubili državu i nestali sa mape svijeta, a nakon Dubrovnika 1991. ugrozili smo neke temeljne elemente crnogorskog društva. Treba da izvučemo nauk i striktno sledimo nacionalne interese Crne Gore”.
Ove činjenice i striktnost se nisu dopale novinaru Lazanskom pa je u Politici napisao da Crna Gora nije postojala na mapi sveta ni pre Mojkovca 1916. godine. On kaže da se premijer upliće u reviziju uzroka i posledica Prvog rata. Još kaže da se Đukanović “pre petnaestak godina” nije zastupao stav o ugrožavanju “nekih temeljnih elemenata crnogorskog društva”. (Lazanski je zamalo pa funkcioner SNS i kao takav ne poteže simetrično pitanje, a da šta su govorili ljudi njegove sadašnje partije “pre petnaestak godina”.)
U članku sledi malicioznost koja mora da se citira. “Crna Gora je posle nestanka sa mape sveta, posle Mojkovca 1916. opet došla na mapu sveta samo dva puta: kada je na Svetom Stefanu gospodin Đukanović ugostio Klaudiju Šifer, na čemu mu iskreno čestitam i zavidim, i nešto ranije kada je na crnogorsku obalu stigao Bobi Fišer.” Takav je stav političkog komentatora na temu “biti na mapi sveta”!
Nedobronamernost komentara ima dnevno-politički povod: evroatlanske integracije. Novinar nas upućuje u srž problema: “Treći put je Crna Gora stigla samo na mapu NATO-a. Ove godine. Kako će to na kraju da ispadne, samo Đekna zna.”
Da pitate odgovornu Ljilj. Smajl. šta će takav tekst u Politici, dobili biste odgovor o slobodi izražavanja, svačija treba da se čuje.
