Pročitao sam ovih dana još jednom Poovu priču Ukradeno pismo (The purloined letter).
Neđe devedeset i neke lopovi su masovno provaljivali stanove, i krali. Borka Milevska, Ljiljina majka, plašila se pljačke i čuvala nešto malo ušteđevine za staračke dane. Ali. Đe sakriti novac? Provalnici su bivali i drski i domišljati. Novine su pisale, znali su naći devize i u knjigama, i ispod stolova i u frižideru…
Borka je sakrila novac i klupčetu, a preslicu i vunu i klupko držala u korpi, na sred sobe.
I zaista, jedan dan je bila odsutna, kod sina ili ćerke. Stan je obijen. Odnijeli su lopovi štošta, klupče je ostalo netaknuto.
Sve, kako je smislio Edgar Alan po.
