Prenosim integralno jedan engleski osvrt na 100 godina od Veljeg rata.

Vežba iz zaboravljanja

Između svih crvenih bulki, parada, TV emisija o ratu, komemorativnih umetničkih dela po gradovima i selima širom zemlje, Tereza Mej je rekla da će položiti venac na groblje britanskih vojnika u Francuskoj, na stogodišnjicu potpisivanja primirja, u znak sećanja na “svakog pripadnika oružanih snaga koji je dao svoj život u odbrani onoga što nam je najvažnije”.

Izgleda da nije dovoljno pamtiti strahote rata, besmisao gubitka tolikih života od 1914. do 1918, nikada prebrojane smrti mladih regruta i dobrovoljaca kojima je rečeno da će se “vratiti kući do Božića”. I o Prvom i o Drugom svetskom ratu govori se kao o događajima u kojima su ljudi “ginuli za našu slobodu”.

I naša današnja profesionalna vojska uključena je u ovo veličanje “herojstva” i “žrtve” (dok se previđa nebriga države za hiljade veterana koji su beskućnici, mentalno oboleli ili u zatvoru). Avganistan i Irak se ubacuju u razgovor kao da se podrazumeva kontinuitet između Some, Dankirka i uništenja bliskoistočnih društava vazdušnim napadima. Odjeci antirasističke, antitotalitarne poruke u javnom pamćenju Drugog svetskog rata ugušeni su drekom bezumnog patriotizma.

Ideja da je moj deda-ujak koji je poginuo na Somi zajedno sa stotinama hiljada ljudi položio svoj život za moju slobodu je besprizorna. On je bio topovsko meso u nepotrebnom imperijalnom ratu koji je stvorio plodno tle za uspon totalitarnih režima koji će pobiti milione i dovesti do pogibije miliona koji su im se suprotstavili.

Stogodišnjica kraja Prvog svetskog rata obeležena je u trenutku ponovnog uspona nacionalizma, rastuće mržnje i normalizovanog rasizma. Oni koji na godišnjicu nose bele bulke – simbol odavanja počasti mrtvima i istovremenog protesta protiv glorifikacije rata – primetili su ove godine porast agresije prema tom simbolu. Mnogi ljudi čija koža nije bela nisu se usudili da ponesu belu bulku. Uz sve učestalije ponavljanje “da se ne zaboravi” i “da se ne ponovi”, ovaj Dan sećanja bio je vežba iz zaboravljanja. (Lorna Finlayson, London Review of Books, 13.11.2018. Prevela Milica Jovanović; Peščanik, 28.11.2018.)

Bezumni patriotizam. Onaj koji veliča Makron u Francuskoj.

>