Mula je mladunče kojemu je otac magarac, a majka kobila. Mule služe uglavnom za jednokratnu upotrebu, ne razmnožavaju se. Kad se sretnu magarac i kobila, manje više se razumiju, govore sličnim jezikom. Ali im seks ne daje briljantne, dugoročno prosperitetne rezultate.
Mazga je pak mladunče pastuva i magarice. Slična situacija kao kod bračne zajednice magarca i kobile. Da ne ponavljam.
Kad se sretnu, na primer Srbin i Japanka, pojma nemaju šta jedno drugom pričaju; totalna konfuzija. Ako porade na seksu, pak, rađaju naprednu djecu koja se dalje mogu ukrštati i razmnožavati – na evoluciono zadovoljstvo. Evo primjera i iz Evrope:
Sreli su se u svoje vrijeme Engleskinja (Florence Hannah Dirac, née Holten) i Švajcarac (Charles Adrien Ladislas Dirac). Nešto su natucali na francuskom i engleskom. Ali rodili su dijete koje je bilo genije fizike: Paul Adrien Maurice Dirac.
Tako je to sa jezikom i sa seksom. Jezike je pomiješao Svevišnji, da se malo zabavi u kosmičkoj veljoj dosadi. I ljudi su taj kalambur uzeli preozbiljno. Vele: jezik nam je identitet.
Ali je Božja poruka bila ova: ćutite i razmnožavajte se!
(Mi naravno toročemo i ne razmnožavamo se.)
Mogućnost uspešne seksualne veze je ulaznica čovjeka u čovječanstvo. Ne jezik!
Iz dubina civilizacije nije stigla poruka: “Jezik je jedan.”
Ali je stigla poruka: “Una gens sumus.”
To su bolje od lingvista nacionalista shvatili šahisti. Dva majstora sa bilo koje dve tačke Zemlje na internetu smjesta odigraju sjajnu, umnu šahovsku partiju. Inače ne razumiju jezik kojim protivnik govori.
Kvalitet mozga je nešto neuporedivo važnije za identitet Homo Sapiensa od jezičke zbrke koja uveseljava Premudrog.
Ima li nešto nejasno?
