Svi znamo istoriju istrebljenja nedužne porodice Zec u zagrebu. Sad smo doznali i o slici u ogledalu: istrebljenje nedužnih stanovnika sela oko Sarajeva. (‘Srdo moja, ne srdi se na me, jer ako se ja rasrdim na te, sva nas Bosna pomiriti neće, nit sva sela oko Sarajeva…’) O toma nam govori kredibilni Ademir Kenović, onaj koji je snimio nezaboravni film iz godine 1986 – ‘Ono malo duše’. (Možda najbolji film balkanskih režisera – što vele: ikad.)
Ademir: “Nešto što nikada ne mogu da zaboravim jeste slika desetogodišnje djevojčice iz jednog sela pored Sarajeva, koju je opisao B. H., pripadnik vojske bosanskih Srba, iz juna 1992. godine.
Djevojčica se pokušavala sakriti iza naninih dimija dok su on i dvoje njegovih kolega čekali naredbu da pucaju. B. H. je ispričao kako je ispraznio tri šaržera sa udaljenosti od oko desetak koraka, i kako je pucao sa kalašnjikovim u desetak članova njene familije koje su upravo izvukli iz podruma kuće gdje su se krili.”
