Tog Deride nikad dosta. Obavezno pročitam članak u kom primijetim dekonstrukciju. Tako i u štivu Ivana Milenkovića Odlučno oklevanje. Odličan je ovaj spoj da oklijevanje može biti odlučno!
Dva citati su kod mene zaslužila podvlačenje crvenom olovkom.
“Na mesto znaka ‘ћ’ na primer možemo staviti znak ’ć’ a da se sadržina ne promeni ni za dlaku, te je zbog toga priča o pismu kao obeležju identiteta ekstremno glupa.”
Stavljam ispod ove tvrdnje i moj imprimatur.
“Zapanjujuće je, međutim, u kojoj je meri fizika, koja se bavi stvarima, a ne jezikom, uslovljena jezičkim odnosima, a da to uglavnom previđa.”
I moje iskustvo, skromno kakvo jeste, govori to isto. Ako sam dobro shvatio intenciju autora, mogu da kažem sledeće. Drugi Njutnov zakon sam, da ne idem u druge fizičke oblasti, dublje shvatio tek pošto sam napravio kolekciju od formulacija tog zakona na a) engleskom, b) njemačkom, c) ruskom d) francuskom, e) maternjem jeziku. (Francuski sam tek natucao, ali sam dugo i uporno gledao rečenicu iz koje je, na primer, učio fiziku jedan Frenel.)
I onda, kruna mojeg istraživanja jezika u sklopu sa fizikom: otkrovenje koje se desilo kad sam formulaciju pročitao bikvalno na jeziku Njutnovog originala – latinskom!
Uslovljenost jezičkim odnosima, jeste.
