Kao mladić od 23 godine, Raskoljnikov je objavio članak u kome brani ovaj stav:
“Po mom shvatanju, kad Keplerovi i Њutnovi pronalasci, usled nekih kombinacija, ni na kakav drugi način ne bi mogli postati poznati ljudima, sem ako bi se žrtvovao život jednog, desetine i stotine itd. ljudi, koji bi smetali tom pronalasku ili bi mu stajali na putu kao prepreka, Њutn bi onda imao pravo, i čak bi bio dužan… da ukloni tih deset ili sto ljudi, da bi objavio čovečanstvu svoja otkrića.” (s 248)
Odmah potom, mladić objašnjava da to ne znači da Њutn može da ubije koga hoće, ili da svaki dan krade na pijaci. Ne, samo mora da raščisti put kojim napreduje nova misao.
Pa ima li primjera koji ilustruju ovu poziciju kreativnih ljudi? Ne mogu da se sjetim sličnog slučaja; nije isključeno da se nešto takvo zaista i događalo. Inžinjeri i pronalazači se sukobljavaju sa meštanima kad zadru da na potoku koji žubori kroz selo naprave minielektranu. Ali su ovo zaista lokalni, minorni događaji. Junak Fjodora Dostojevskog govori samo o epohalnim pronalascima.
Ali ova batina, kao i svaka druga, ima dva kraja. Protivnici novotarija i rađanja krupnih istina imaju li pravo da ubijaju kako bi onemogućili nove ideje? Naravno da nemaju, ali oni to pravo ponekad iskoriste, uprkos stavu progresivnog mnjenja.
E, za takve slučajeve znamo i primjere! Neko je htio da objelodani novu nauku o Kosmosu, pa je na kraju gorio na lomači na Cvjetnom trgu u Rimu, godine 1600. Ime tog nesrećnika i hrabrog zagovornika naučne istine o heliocentričnom sistemu bilo je Đordano Bruno. Koliko je samo muka imao Galilej da se suprotstavi prevaziđenom, okamenjenom učenju Aristotelovaca o položaju Zemlje u Kosmosu. Izgleda je i Dizel stradao zbog odličnog pronalaska dizel motora. Mogli bismo još da nabrajamo…
Sad, jesu li progresivni ljudi spalili ijednog krvnika fizike i fizičara u istoriji? Izgleda – ni jednog! U toj nesimetriji odmazde krije se mnogo etičko pitanje koje ostaje neraspravljeno.
Raskoljnikov mora da napiše još jedan članak: protivnici Њutnovih zakona ne samo što ne stradaju da bi se raščistili putevi progresa, nego ti popovski otporaši muče i ubijaju nosioce progresa! I ne gore popovi-ubice na lomačama, već se u raskošnim ložama slade gledajući auto-dafe u kome cvrči meso ‘jeretika’ Đordana Bruna.
Takva je istorija ove civilizacije. Nikad dosta ponavljanja, pogledajmo makar napomene iz Wikipedie:
Prevarom je Bruno došao u Veneciju gdje ga hapsi inkvizicija. U završnom pasusu presude Brunu je pisalo: “Kazniti dakle brata Đordana blago i bez prolivanja krvi“. List Avazi di Roma pisao je o pogubljenju Bruna: “Dominikanac iz Nole koji izaziva gnušanje, živ je spaljen na Kampo de Fjori. Bio je nepopravljiv jeretik koji je širio dogmu protiv naše vjere, a naročito protiv Bogorodice i drugih Svetaca. Taj bijednik je toliko bio uporan u svojoj vjeri da je bio spreman da za nju umre.”
Bitna je i formulacija: uporan u svojoj vjeri (ne: nauci). Vjera protiv druge vjere. Ne laž (vjera) protiv istine (nauka). Zato je tu i nepojamno veliko cinično zrnce velikodušnosti:
Kazniti blago i bez prolivanja krvi.
