Bio je on moj nastavnik crtanja u višim razredima osmogodišnje škole. Osrednji nastavnik, već sam to znao poslije nekoliko mjeseci na njegovim časovima. Dosta površan u poimanju estetskih elemenata slike. Prosječnost – to su govorili i kolege na njegovim izložbama ili na relaksirajućim školskim izletima – što sam u mimohodu i u ’muvanju’ kroz gužvu kapirao.
Prošle su godine i nastavnik se odselio iz Berana. Zašto?
Na glavnoj ulici u Beranama uvijek je strujao pogani fluid ogovaranja. Uličari (jedan moj profesor ih je zvao: potkočači) su verbalno maltretirali izabranu žrtvu. Ko će biti žrtva – odlučivali su iz sjenke neimenovani mentori dječje rulje. Ubijeđen sam da je akcija blamiranja tako funkcionisala. Krupan primjer ove poganštine je način kako je zagorčana starost sjajnom Crnogorcu Gavru; koji je svojedobno bio uspješan ministar u vladi Crne gore. Gavro je bio uman, školovan; državnik za poštovanje i jednoj maloj, siromašnoj i nesrećnoj zemlji.
Organizovana je hajka na onemoćalog starca. Dok bi koračao ulicom, pratila ga je sustopice uvreda, psovka. (Akcija u funkciji diskreditovanja nezavisne države Crne Gore, koja ’nezaslužno’ izlazi na toplo more; taj vjerovatno glavni motiv bezobrazluka se dakako zvanično skriva.)
Cinizam neopisive vrste. Prostakluk omladine i nedolični osmjesi mentora u mehanama.
Od toga se meta pljuvanja u provincijskom gradiću nije imala đe skloniti. Čini mi se da je o tom slučaju pisao i jedan Milovan Đilas (Besudna zemlja).
Nevina žrtva na poljani, kamenovana izrazima kojima je čaršija raspolagala u izobilju.
Jednog momenta se u strašnom fokusu žrtve našao i moj nastavnik likovnjak. Je li nastavnik bio nevin? Pa, žrtva po pravilu dadne doprinos sopstvenom stradanju. Napravi grešku, pod pritiskom ili onako. Ali je kazna tako brutalna i nezaustavljiva i duga, duga – da mogu mirne duše govoriti o nevinosti žrtve.
Nastavnik i njegova porodica su bili pod morbidnim pritiskom ulice. Prilijepljena im je pačavra sramote na kućna vrata. Osnovni motiv hajke bila je navodna seksualna raspusnost i lakomisleno ponašanje nastavnikove supruge. Došlo je dotle da su talentovani ’pjesnici’ u pokušaju sklepali uvredljiv, nadasve pogan slogan (ime sam promijenio):
“U Versije veresije”
I to je bio onaj metak koji nikad ne promaši žrtvu, čim se ova pojavi na javnom mjestu. Nepojamno. Izlaz je u selidbi iz varoši. Sve drugo je samo gubljenje vremena i košmar. Koliko rulji treba vremena da bi se okanila ataka? Nema roka: dobacivaće iza ćoška i iza šanka koliko treba – beskonačno ako treba. Zna se ko mora da popusti. Nije rulja ta koja odustaje; njoj je svejedno, ide do konačne pobjede, a sjutradan po trijumfu ona napada novi objekat za sramoćenje. Zabava.
I odselio se nastavnik crtanja. Otišao je u gradić đe ga ne znaju i đe ljudi ne brinu odveć tuđe brige; pobjegao dijametralno suprotno od Berana.
Ostao je bio još jedan teret na njegovim plećima: racionalizacija događaja. Nastavnik je sad izmislio laž u koju je tvrdo povjerovao. Odselio se, jer ga opštinska vlast nije podržala u njegovoj kreativnosti! Kao, on je opštinska vrijednost, a gradonačelnik to ne shvata i ignoriše. I nastavnička prosječnost diže jedra i ide tamo u novu sredinu, ljudima koji će prepoznati njegov talenat i energiju!
Prljav izgovor nastavnika nije bio za jednokratnu upotrebu, što bi se nekako i progutalo. Poslije trideset godina evo ga u nekom internet intervjuu.
Tačno ponavlja trodecenijsku laž! Opsesija. Blati čelnike Beranske opštine koji su sada u časnoj penziji i čekaju smrt, ako su uopšte živi (nastavnik je još bodar u drugoj polovini svoje devete decenije).
Pominje penzioner likovnjak svoju đecu i brojnu unučad. Lijepa starost. Želim mu nastavak idile na obali toplog mora, pa i još zdravlja.
Nijesam mu oprostio ondašnju divljačku harangu na mog starijeg brata. Potpuno necivilizovan atak jednog marginalca dilbera kojeg je po prilici ranila njegova žena te dala povod nehumanoj čaršijskoj lavini. Jedna neoprezno napravljena Versijina grudvica – i moćni bezočni palanački avalanž se sručio na porodicu, supružnike i đecu. I oduvao ih iz ubogih Berana.
(Ali Versije nema u intervjuu?)
