Istorija ruske opere počinje 1836 godine. Tada je Glinka komponovao operu “Ivan Susanjin”. Opera je imala uspjeha. Sadržala je i potreban patriotski naboj. Seljak u godinama, Ivan Susanjin, primoran je da vodi odred poljskih vojnika kroz zamršene predjele. On koristi pogodnu priliku da obmane neprijatelja. Odvodi vojsku u gustu, neprohodnu šumu. Odred kasno shvata da je nasamaren i zaglavljen u bespuću na snijegu i mrazu. Ubijaju Ivana, ali i zavojevačka vojska strada – seljakova žrtva nije bila uzaludna, a patriotska dobit za Ruse znatna. To je sada legenda: kako pojedinac, herojskim činom žrtvovanja, pomaže plemenu, kolektivu, zajednici.
Danas znamo za stradanje poljskih vojnih lica (oficira) u Katinjskoj šumi. (Opet šuma.) Pod nedovoljno razjašnjenim okolnosti Poljake su strijeljali pripadnici ruske NKVD službe. (Kolovođe su Berija i Staljin.) Putinova Rusija priznaje da je riječ o nepotrebnom i gnusnom zločinu na početku svjetskog rata, petog marta 1940. Ali ostaju kontroverze. Rusi navode oko 1800 žrtava, dok Poljaci misle da je masakrirano i svih 20 hiljada, uglavnom mlađih i obrazovanih ljudi.
I treći put su stradali poljaci u tim šumama, desetog aprila 2010. Ovog se puta srušio avion sa stotinak poljskih političara i drugih vodećih ličnosti u državi; putovali su da odaju počast Katinjskim žitvama. Poginuo je i šef poljske države Leh Kačinjski. Avion je zalutao u magli i nevremenu, valjda.
Tako, Poljaci su tri puta nagraisali od Ivana Susanjina do Vladimira Putina. Valjda je tu i kraj poljskog lutanja i stradanja kroz neprohodne šume blizu Smolenska.
