Kad je onda trijumfovao liberalni kapitalizam i sa njim NATO pakt, te kad su najamni fizički radnici srušili Berlinski zid – pojavio se jedan nadri-naučnik iz oblasti istorije koji je u rezimeu svog članka najavio ništa manje od kraja istorije. Taj beznačajni blefer ne zaslužuje da mu pamtimo ime, ali hajde, bio je to neki Fuckujama. (Znam da nije duhovito, ali ne mogu da odolim: izgleda sam dodao slovo C ?) Nadri-naučnik je dobio što mu je bio dil i cilj: iz trbušine zadriglog kapitalizma ispušteni su gasovi njegove svetske slave. Smrad te oglašenosti ipak je kratko trajao, apsurd nije sadržao zrno istine, propaganda je ispala vrlo jeftina. No, sada vidimo, “autor” jeste nagovestio kraj nečega: kraj sociologije kao nauke. I tu je tezu mnogo teže oboriti od teze da se istorija kao takva sjebala! (Vidi li neko u Srbiji, na primer, ne sociologiju, nego tragove gde je nauka o društvu upokojena na ovome svetu?)
Sredinom devetnaestog vijeka su dva istinska naučnika koja su promišljala fenomen ljudske zajednice napisala ovu fundamentalnu bauk- rečenicu: “Istorija svakog dosadašnjeg društva jeste istorija klasnih borbi.” Kao što se zna, taj je bauk kružio nad Evropom. Tačerizam je bio domišljat: treba li ti ubica, naći ćeš ga u liku vernog prijatelja Pinočeo koji pije ladan viski u luksuznom apartmanu. Treba li mu, pak, teoretičar koji će iskopati jamu za naučno promišljanje nauke o društvu, angažovaće Fuku-jamu.
Pa kako to sad? Ovako. Ako se istina klasnih borbi ne može odvojiti od hoda istorije, kako je konstatovano u Manifestu, treba obrnuti logiku tvrdnje. Pogubimo prvo istoriju! Time smo anulirali i istinu o klasnoj borbi. Sahranimo li istoriju, više nema ni klasa u društvu, jer su klase vezane za istoriju! To je smisao streljanja (fukujama-nalivperom) “bauka” na anglo-saksonskom nebu liberalnog kapitalizma. Pare nisu problem. Sve je to sitniš koji se lako napabirči eksploatacijom siromašnih radnika. Zato se i ne govori o koštanju rušenja zida i troškovima sahrane istorije. (Jednom će se onostrano oglasiti i Čerčil, a medijum će mu biti Varufakis, da nam šeretski poruči: nije reč o kraju istorije, nego o istoriji kraja, još ćemo videti čega.)
Tu bi šjur.
