Danas je šesti april 2018, kod nas Veliki petak. Vidim, Sarajlije u prazničnom raspoloženju. Šta je sad? Većinski muslimanska sredina, pa očekuju vaskrsenje? Ma ne: Danas je u Sarajevu Dan oslobođenja grada. Od koga oslobođeni? Od Hitlerove klike. Koje godine? Pa, 1944. Šta građani konkretno obilježavaju? Dan kada su u grad ušle (multietničke) jedinice Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ).
A-ha, to znači da i Beograđani s ponosom slave dan svog oslobođenja, kada su 20. oktobra 1944. jedinice NOVJ uz pomoć Crvene armije (ne samo Rusa) pripucale na okupatore u utvrđenom Beogradu?
Ali, ne, pobogu. Još je Vuk rekao da je to datum kada smo ušli u još grđu okupaciju! S tim u vezi, vlast bježi od sjećanja na poraz fašista u glavnom gradu Jugoslavije i Srbije, kao đ. od k. Mnoge manifestacije koje su ranije pripadale kompleksu oktobarskih svečanosti, promptno su delocirane u neke dane mjeseca – aprila! Samo da ne bi…
Eto, postoje dva rakursa gledanja na oslobodilačke dane pred sam kraj Drugog svjetskog rata. Postoji jedna zelena, fluidna linija razgraničenja shvatanja. Koja je to linija? Pa, Drina.
U Sarajevu se, vidimo, ne stide onog antifašizma. Naprotiv, slave ga; eno ga ugrađen u ustav i običaje.
U Srbiji je moćnim ljudima mrsko kad Putin, u sred Beograda, mora da koriguje mišljenje predsjednika države Tome Niko… da su Beograd oslobodile srpske snage. Putin je učio istoriju i veli da su oslobodioci bile jedinice NOVJ i Crvene armije.
Crne mrlje u istoriji se ne prevazilaze gumicom, već iskrenim nastojanjem da se te greške ne ponavljaju.
Često se sjetim razgaljujuće misli Dušana Radovića, koja je baš poučna: Ako ne znate šta vam je, pogledajte gde vam je. Pa ako nije tamo gde vam je – to vam je.
(Nekad bješe da su Sarajlije bili pravi Beograđani, i obrnuto…)
