Ja sam u prvoj polovini šezdesetih godina učio ozbiljnu, sadržajnu školu. Bila je to socijalistička gimnazija “Panto Mališić” u Ivangradu. Recimo, izučavali smo teoriju ličnosti. Recimo, bavili smo se klasifikacijom ljudskih karaktera (temperamenata). U ono vrijeme, globalna podjela sadržala je četiri osnovna tipa karaktera: a) Kolerik, b) Sangvinik, c) Melanholik i d) Flegmatik. Ovo bjeležim po pamćenju. Samo to pamćenje govori o temeljitosti toga predavanja koje je održao filozof Slobodan Tomović. Ali govori i o velikoj pažnji s kojom sam ja slušao to izlaganje.
Rezultat je ono što zovemo trajno znanje stečeno u školi.
Odgovarao sam za peticu baš o tome. Briljirao sam, profesor je bio oduševljen. Na kraju me pitao, u koju grupu temperamenata bih sam sebe svrstao. Ja sam oklijevao, vidio sam određene ograde, a na kraju rekao da sam ponajviše melanholik. On je skoro uskliknuo i zaključio – tako je, besumnje je melanholija Tvoja određujuća osobina.
Ali evo sad smo u kompjuterskom i neoliberalnom dobu i žele da nam ovu klasičnu podjelu karaktera sasvim promijene. Kažu da se ličnost može uspješnije predstaviti gradacijom ovih pet faktora: a) ekstrovertnost, b) otvorenost, c) saradljivost, d) savjesnost i e) neuroticizam. Neoliberalni umnici s početka dvadeset prvog vijeka to zovu “big fajv” (jer ne mogu bez neke lingvističke egzibicije).
Onako kako su prokleli i ukinuli učenje o klasnom društvu, tako su podesili i nauku psihologiju i prilagodili je učenju o apsolutnom profitu. Tako, ako uviđaš društvene nejednakosti i još gunđaš nešto na tu temu – pa, hm, visok ti je faktor neuroticizma. Ako ti se za duga radna dana piški, i ti piškiš u kesu ne napuštajući radno mjesto – ti si idealno savjestan. Bezuslovno podaništvo i ulizištvo prema poslodavcu zove se, otmeno, saradljivost. Novi matriks dušu dao da se izučavaju pobude onih teladi koje obično zovemo demokratski glasači. Nema naprimjer flegmatika i ne smije ih biti.
Ali i nešto drugo sam htio da primijetim. Iskusni novinar, jedan od boljih, pišući o sličnoj temi stavio je krupni naslov Globalni matriks ljudskih karaktera. Kad preoravaš korov, ne čeprkaj previše. Iskorijeni sve na utrini, prevrni brazdu što prije. Neka ne ostane ni rašak za djecu novog naraštaja. Matematičari i ljudi iz tehničke struke davno su nam podarili riječ matrica. Ova je riječ prihvaćena kako se samo poželjeti može; upotrebljiva je efektno u raznim oblastima ljudskog znanja. Razumiju nju i kadrovi iz ŠUPa, kao i doktori nauka.
Ali, ne! Bolje je uvesti medeni novitet: matriks. Zvuči posebno novovremeno, tako otmeno. (Sterija bi se setio svoje pokondirene Feme koja je vladala francuskom frazom comme il faut (kako treba) i stalno koketno i učeno umetala ovo komifo.) Engleska riječ matrix se zaista najpribližnije izgovara matriks. E.
