Naučili smo da nad-prosečan talenat treba pisati natprosečan talenat. Jerbo pridošlica, fonem zvučno d, mora da se prilagodi domaćinu, bezvučnom p.

Onda su trbuljati sanuovci rekli: dajte da to pravilo ne primenjujemo kad se radi o stranim imenima i tuđicama; pišimo Vašington, a ne Vašinkton, pu, pu. Proširimo ovu pravopisnu deformaciju, bre, i na reči poput gangster, jer ja vam kažem nije dobro reći gankster.

Stop! Strano ime Röntgen naređujemo da se piše Rendgen (čujete li me vi tamo, jednačite po zvučnosti, mamlazi). Zašto? Jer je to retki izuzetak. I dosta zakeranja. Još je svakodnevni retki izuzetak fudbal; samo budale pišu futbal (engleski termin football zainat treba jednačiti po zvučnosti; pingpong ne treba, pak).

Ha, imam neko mutno predosećanje da se ovakve zbrke propisuju zbog banalnosti: neki debeli sanuovac je, bogznakad, rekao rendgen. Smije li se taj stub kulture srpske sada demantovati, prepraviti? Pa naravno da ne smije. Njegova je kao vladičina (možda i jeste bio vladika). Njegove se normiraju.

Pa, slušaj.

>