Papagaj Milivoje nas je napustio 12. septembra 2016. Tri dana poslije pišem u Dnevniku:
“Još žalim za našom pticom. Dok doručkujem u kuhinji, pričini mi se da čujem kratak cvrkut. Onda potresen pogledam u prazan kavez. Nabrajam racionalne argumente koji kažu da je moje ponašanje čudno. To me ne smiruje. Zašto smo se miješali u odbrojane dane tog malog stvorenja? Okrutno smo preusmjerili njenu sudbinu držeći je u dobrim namjerama zatočenu. U nekom transu je izgovarala “tica peva”. Kad je pala mrtva, bilo je savršeno vedro nebo nad Beogradom. Neki grom me je pogodio kad sam vidio nepokretno malo tijelo na dnu kaveza. I ne prestajem da teturam po stanu.”
Ostavljam ovaj zapis svjesno, da jednog dana vide Olga, Ognjen i Dušan kakva sam budala bio i ostao.
