Krleža je, prema Pakovićevom citatu, pisao:
“Vuka su odbacili, isto tako, Srbi, a jedini vjerni ostali su mu Hrvati, kao poklonici južnog govora u ime književnog i narodnog jedinstva, proklamiranog po ‘Ilirima’.”
Ko je čitao i čita “Novi zavjet” u srpskom prevodu Vuka Stefanovića Karadžića, kao i “Stari zavjet”, u srpskom prevodu Đure Daničića, jasno mu je šta Krleža govori – jasno mu je koliko je taj Vukov i Daničićev jezik sličniji onom što se danas smatra hrvatskim književnim standardom nego srpskoj književnoj ekavici.
