Neko je ušao u voz i zaplijenio građane zatečene u njemu. Plijenili su selektivno. Kriterijume odabira bili su prostački: ko je imao sumnjivo ime, hapsi.
Kidnapovani Drugi nestali su. Likvidirani podmuklo, zločinački.
Rodbina umorenih tražila je bar zemne ostatke. Nije ih našla.
Roditelji, braća i sestre krenuli su na put očaja: da se žale Samoživom Monstrumu. SM ih je primio uljudno. Saslušao. Prvi put čuje slučaj. Saosećanje. Obećao da će pomoći.
Ojađene ljude je otpratio utešnim duševnim rečima: Učiniću sve da se rasvetli istina o ovom gnusnom delu; prekopaćemo i nebo i zemlju da pronađemo vaše najmilije.
Govorio je SM precizno. Muslimani, građani Srbije, mučeni su i ubijeni. Zato im je duša na nebu, a tela u zemlji.
Ko preore Nebo i Zemlju, razrešiće misteriju.
