Pročitah da je Davičo definisao hrabro sebe kao “dogmatika slobode”. Ništa čudno da je onda ovaj odlični pesnik govorio na dodeli Njegoševe nagrade 1978:
“Smisao Gorskog vijenca svodljiv je… na saznanje da sloboda nema cijenu i da su u borbi za nju dozvoljena sva sredstva.”
To je taj odlični dobitnik (za razliku od ćosavih dobitnika) koji je imao i misao da je “potreba za nevinošću preduslov pevanja”.
