Protiv rehabilitacije zločinaca i revizije istorije ima glasova otpora:
Srđa Pavlović 15/05/2015:
Dok Srbija, na sebi svojstven način, obilježava 70 godina od pobjede nad fašizmom i šalje svoje vojnike da strojevim korakom gaze niz Crveni trg, sud u Beogradu revidira istoriju i saradnika sa okupatorom preimenuje u heroja oslobodilačke borbe. Posmatrajući kako pripadnici Vojske Srbije marširaju pored zidova Kremlja, neupućeni bi mogli pomisliti da je marionetska i kolaborantska vlada Milana Nedića nekako doprinijela porazu njemačkih snaga u Drugom svjetskom ratu. Vjerujem da je, između ostalog, i zbog toga srpska vojska poslana na paradu u Moskvu. Akt fizičkog učešća u proslavi dana pobjede nad fašizmom vojnih jedinica države koja je tokom Drugog svjetskog rata imala kolaboracionističku vladu treba da neistinu pretvori u istorijsku činjenicu, a savremenu politički i ideološki dezorijentisanu, a ekonomski devastiranu Srbiju, jos bliže primakne Putinu i “majci Rusiji”. Jedino u ovakvom teatru apsurda, kolopletu interesa i istorijskog revizionizma je moguće vidjeti nasljednike četničke ideologije na Crvenom trgu, a da nijesu u zarobljeničkoj koloni!… Pavelićevi, Rupnikovi, Đujićevi, Đurišićevi, Kalabićevi, Mladićevi i Karadžićevi obožavaoci i sljedbenici sada slave ovu svojevrsnu Dražinu pobjedu nad anti-fašističkim snagama. Sasvim je jasno da je ideologija noža i kukastog krsta danas dominantna na prostoru bivše SFRJ.
Saša Ilić 15/05/2015:
Sada, međutim, postoje sve zakonske osnove da se budućim generacijama detaljno objasni kako su pokolji Bošnjaka, Hrvata i Albanaca u Drugom svetskom ratu, kao i tokom ratova devedesetih godina, bili deo plana za stvaranje moderne antifašističke proevropske Srbije.
Vladimir Ilić 14/05/2015
Odluka je autistična. Četnički program iz sela Ba proklamovao je istrebljenje dela hrvatskog, muslimanskog i manjinskog stanovništva Jugoslavije. Proglašavao je neparlamentarni način vladavine, nastavak uskraćivanja prava glasa ženama, zadržavanje sistema u kojem su obrazovanje, zdravstvena zaštita i društvena pokretljivost bili uskraćeni ogromnoj većini stanovništva Jugoslavije i, u njenom sastavu, Srbije.
Vesna Rakić-Vodinelić 14/05/2015
Protivim se rehabilitaciji D. Mihailovića i iz “političkih” razloga – smatram da je bilo dovoljno dokaza i pred komunističkim sudom da je izvršio teška krivična dela. Protivim se rehabilitaciji D. Mihailovića zato što bi ona legitimisala nekažnjivost i omogućila proširenje ideje nekažnjivosti na ratne zločine iz devedesetih.
Milivoj Bešlin 14/05/2015 |
Ipak, možda u svemu tome i ima neke istorijske pravde – Narodnooslobodilačku vojsku, jugoslovenske partizane i njihovu antifašističku pobedu, prepoznatu u čitavom svetu, najbolje je ostaviti Jugoslaviji, koja je na vrednosnoj platformi te pobede i obnovljena, da se njome ne bi koristile savremene intelektualne i političke elite koje je niti razumeju niti prihvataju. Njihovi ideološki uzori bili su na drugoj, od samo dve strane u Drugom svetskom ratu.
ZlatkoPaković:
Vampiri su pred vratima!… Plesnjivi rukopljesak zbori sada da je časno za otadžbinu ubijati nevine, sarađivati sa okupatorom, boriti se protiv istinskih oslobodilaca zemlje i društva, i sve to, uprkos svemu, nazvati pravednim.
Javno mnjenje je pokvareno. To je njegova definicija. Javno mnjenje mrzi istinu. To mu je, takođe, definicija…
Sudska rehabilitacija Draže Mihailovića, jevanđelje je diletantizma. Termin “jevanđelje diletantizma” pripada Fridrihu Engelsu, a sramota nama, građanima Srbije…
Rehabilitacijom Mihailovića negira se herojska požrtvovanost stotina hiljada boraca partizanskog narodnooslobodilačkog pokreta. Deca više neće imati odakle da saznaju da je ova oružana sila, pod rukovodstvom Josipa Broza Tita, bila četvrti član, dakle četvrti član, Antifašističke svetske koalicije, ispred jedne Francuske.
Ova odluka današnjeg javnog mnjenja i njegovog izlapelog suda, svojim će zadahom okužiti srpsko školstvo kao da ga kadi, i trnuti pamet deci sve do sedmog kolena, kao da ovde nikada nije mislio i pevao jedan Jovan Jovanović Zmaj, dečji pesnik svetskog glasa, koji je dično rekao: “Lepši je pogreb kad ideali sahranjuju svog čoveka nego kad čovek sahranjuje svoje ideale.” Danas su, trudom neznalica i podrepaša, ukopani ideali generacija srpskih boraca za slobodu, od Dositeja Obradovića, Mateje Nenadovića i Bože Grujovića, od Svetozara Markovića, Dragiše Lapčevića i Dimitrija Tucovića do Ive Lole Ribara, Branka Ćopića i Oskara Daviča.
Draža Mihailović izdao je ne samo otadžbinu nego i kralja. Monarhistički duh našeg javnog mnjenja za to mu, eto, vraća pravo građanske časti. Glupost je mrakobesna sila.
Rehabilitacijom Mihailovića negira se činjenica da su se njegove trupe borile s nemačkim okupatorom protiv oslobodilaca Beograda u oktobru 1944. godine, kao i činjenica da je dobar deo ljudstva iz četničkih trupa napustio zemlju zajedno sa okupatorom i hrvatskim i bosanskim ustašama. Toj i takvoj družini aplaudira naše javno mnjenje kad aplaudira rehabilitaciji svog Čiče.
Mišljenje i činjenice, ovde i sada, ne znače ama baš ništa. Tamna je noć. Kome četnici nisu odsekli uši, nek čuje!
