Domanovića sam čitao kao lektiru u gimnaziji, i cijenio sam ga. Razgaljivao me. Kasnije sam primijetio da ga se klone, kao preziru ga zbog niskog stila, one pačavre koje se nadaju prihodu od patriotizma. Ipak, nekoliko dobrih imena ove kulture kroz koju se krećem spremno i dostojno hvale Radoja (Stevanović na primer).
Nijesam znao da je Radoje Domanović prevođen na francuski i da su njegove priče kultivisanim književnim kritičarima u Francuskoj zvučale snažno.
