Kad moja CG govori “prsa nadutijeh” da je slobodarska, u redu je tu tražiti uporište etike. Može li se sa te stajne tačke stati na stranu Ukrajinskih demonstranata, to jest stati bezrezervno? Činjenice su ove, a iznose ih njemački analitičari (koji se u nacionalsocijalizam dobro razumiju, i to dabome).

“Članovi ekstremnih desničara iz partije Svoboda postaju ministri u novoj vladi u Kijevu. Ova partija, koja je osnovana pod nazivom Socijal-nacionalna partija Ukrajine, održava bliske kontakte sa nemačkim NPD-om (Nemačka nacional-demokratska partija).

Naklonost NDP-a prema Svobodi je lako objašnjiva. Svoboda naciju definiše kao “zajednicu povezanu duhom i krvlju”, i slavi borbu ukrajinskih kolaboracionista na strani Hitlerovih trupa. Partija Svoboda smatra da se SS divizija “Galicija”, sačinjena od zapadnoukrajinskih nacionalista, “borila samo protiv Boljševika.

Nacistička partija Svoboda je novoj ukrajinskoj vladi dala nekoliko ministara, jednog vicepremijera i glavnog državnog tužioca Olega Mahnickija. On je pred sudom zastupao predsednika svoje partije Olega Tjagniboka, koji je 2007. bio optužen za govor mržnje zbog prozivanja “ruske jevrejske mafije”. Postupak je okončan oslobođajućom presudom. Tjagnibok je takođe potpisnik sporazuma od 21. februara.

Jedan od osnivača Socijal-nacionalne partije Ukrajine, danas Svoboda partije, bio je i novi sekretar ukrajinskog saveta za bezbednost i odbranu Andrij Parubi, sada član Otadžbinske partije Julije Timošenko. Ovaj radikalni desničar postao je koordinator službi bezbednosti jer je bio “komandant” Majdana, gde je usko sarađivao sa vođom militantnih ekstremnih desničara iz Desnog sektora Dimitrijem Jarošem, koji je svojim pristalicama naredio da pucaju na policiju, čime je značajno doprineo krvavoj eskalaciji.”

Dobra ilustracija za teškoće koje dolaze automatski kad se god načelno svrstavamo uz neki blok!

Da bar podržavamo: s rezervom?

>