Ljudska istorija je oslobađanje ljudi od podjarmljivanja, jesmo li to stigli da zaboravimo?
Ne može se govoriti o slobodi, bez govornika levičara. Ako mikrofon prepustimo superbogatoj desnici (koja čita iz knjiga liberalizma), uspavljivaće nas pričom o manjinskim i individualnim pravima.
Desnica govori i ustima današnjih profesora. Levičar koji priča, a ne pominje privatnu svojinu, pokojni je levičar. On mora da insistira na pravednoj raspodeli dobara; pravedna raspodela uzima u obzir stvarne potrebe ljudi u zajednici; tek potom možemo da valorizujemo učinke (imamo različite uši, piše i učinke). Građanski moral (pljačkaj drugoga!) i građanska škola (obmani drugoga!) mora da ustuknu pred levičarskim moralom i istinskom i hrabrom levičarskom školom.
Tačno je geslo: Nova istina iz nove prakse. Potrebna je hrabra strast za vrlinom, i prezir robije (koja je ipak univerzitet).
