Početkom Milenijuma, šetam kragujevačkim parkom. Ološ prekodrinski otvara kafić, uređuje stazu. Tajkun je poskidao poprsja heroja, bacio ih na smetlište, ali tu pored puta, da svako vidi gdje je završila Cana Babović: pored velike crne plastične kese sa smećem.
To je ona Cana koja je s Kočom prošla Sutjesku. Pitao je novinar Koču: – Bitno je, ipak, zar ne, to što ste Vi samostalno krenuli u proboj? Koča odgovara: “Da. To je bila odluka koju sam sam doneo. Ne sećam se kako su reagovali Sreten Žujović, Cana Babović i drugi koji su se tu uz mene našli, ali ja sam im bez dvoumljenja rekao: nemamo šta da čekamo, moramo u proboj, to nam je jedini spas. U svakom slučaju niko od prisutnih se nije protivio.”
