Pokušaj Z. Pakovića da zauzme rezolutan stav o Gavrilu Principu je za pohvalu. On piše u tekstu Princip i interpretacija:
“No, na istu stvar možemo pogledati s druge strane – iz groba Gavrila Principa, a ne iz groba Jugoslavije. Taj pogled prekorno šiba svojom vrelinom. Interpretacija je sada ovakva: naša novija istorija jeste obesmišljavanje Principovog principa – i to od onog trenutka kad ulica sa imenom Gavrila Principa, imenovana u socijalizmu, uz ime ulice Mlade Bosne, ostaje u našoj arhiteksturi bez imena onih ulica koje su se zvale po herojima narodnooslobodilačkog pokreta. Naša novija istorija jeste protivnarodna. I stoga je danas nemoguće ovde Principa smatrati herojem… Zato što se odrekla samooslobodilačke jugoslovenske istorije, i sad ne može da je interpretira u duhu slobode.”
Sociolog M. Đorđević ipak insistira da se čita Dedijer, da se uvidi Apisova manipulacija sa tinejdžerima Mlade bosne, koja je inače njegovala ideologiju jugoslovenstva.
