Toliko sam puta hvalio neke koje sam potom teško mrzio! Trudio sam se da izvučem pouke; slabo je išlo. Što god na kraju ispadne, ovo su dobre rečenice an sich:
“Kad je nedavno predsednik Republike Srbije, Tomislav Nikolić, izjavio da su svi vernici dobri ljudi, poslao je jasnu poruku starešinstvu Dveri Srpskih da žive u sistemu u kojem se, danas ili sutra, od sudske vlasti može očekivati da zabrani ateizam, jer ateisti nisu dobri i moralni ljudi. Čitav taj verski fanatizam koji, kako ćemo videti ne slavi Boga nego đavola, cepa ovo društvo uzduž i popreko, i svoju najfrenetičniju izjavu ima u idolopokloničkoj proslavi 1700 godina od Milanskog edikta, a da tu nema nikog od poznavalaca Novog zaveta da objasni vernicima kako ne samo da govore gluposti, nazivajući Konstantina Velikog Nišlijom, nego da, kudikamo gore od toga, padaju u prvi strašni greh, jer, umesto Boga, obožavaju svoje obožavanje i moć hrišćanske crkve. Teološkim rečnikom kazano, to je maestralno lukavstvo Nečastivog. Misleći da ljube Gospoda, vernici ljube lukavoga.
O tome je izvanredno govorio nedavno muftija Muhamed Jusufspahić, rekavši da je obožavanje islama, pravoslavlja, katoličanstva ili judaizma, đavolska rabota, lukavstvo šejtana, jer istinski vernik može da obožava jedino Boga i ništa i nikoga više na ovom svetu. Bila je to najdublja teološka misao koju smo čuli na ovim našim balkanskim prostorima u dugom nizu proteklih decenija.
Gospod Bog na nebu, kapitalista na zemlji, a političar u službi kapitala i njegovog Gospoda Boga, to je ono trojstvo obožavanja vere i vlasništva, kojim se popločava put u pakao našeg sistema, u kojem toliko ljudi svakodnevno pati i toliko se nepravdi dnevno izvrši, da bi i sam Bog morao neprestano da lije suze. Najupečatljiviji primer ovog paklenog delovanja državnog sistema jeste nepravičan i ekonomski poguban stečaja koji je proglašen nad sudbinom fabrike lekova Jugoremedija, potkraj prošle godine, u mutnom sudskom postupku, pri kojem su radnici izbačeni iz sudnice, da ih na ulici policija udara pendrecima, baš kao što je, u ime zakona, činila to i 2004. godine, braneći tadašnjeg vlasnika Jovicu Stefanovića Ninija, koji je fabriku kupio kao lice s poternice Interpola, koje nije smelo da dođe u Srbiju, a sada je u zatvoru.
Staviti pod stečaj Jugoremediju, fabriku sa većinskim vlasništvom radnika, fabriku koja mnogo više vredi nego što duguje, a duguje dvadeset i nešto puta manje nego što duguje Galenika koju država iz petnih žila spasava, ne znači samo uništiti jednu rentabilnu fabriku i poslati 420 radnika, koji petnaest meseci nisu primili platu, na biro rada, a s njima još i najmanje toliko dece gurnuti ispod ivice gladi, nego nešto još gore – uništiti vrednost radničke borbe u Srbiji, koju su u svojoj desetogodišnjoj pravednoj borbi pokazali upravo radnici Jugoremedije, te uništiti i samu ideju radništva. Gospod Bog je s moćnima, to odlično znaju i oni sveštenici koji se međusobno utrkuju da osveštavaju njihova zdanja i posede, njihove stranačke prostorije i sportske klubove.
Otvorivši širom vrata društva crkvenom delovanju i privatizaciji u svim sferama, naša tranzicija je stvorila sistem u kojem je od vere u Boga važnija vera u veru, a od radnog čoveka – posednik. Koruptivni stečaj Jugoremedije, istina je o borbi protiv korupcije. ” (Paković 8. Feb. 2013). Isti je autor koji dan kasnije rekao i ovu istinu:
“Jugoslovenstvo je danas nedržavotvorna politička i kulturalna ideja, koja ljude upozorava na to da je traženje istine u etničkom, put u najcrnju laž i ubistva, a ta opipljiva misao koja se na ovom Balkanu opire laži o nacionalnom značaju, to je Jugoslovensko dramsko pozorište.”
Trista pet hiljada palih boraca NOR nešto bi da pita, no se ne može iz groba.
